PRISTUP INDOOR PROGRAMU
Postoji veoma jednostavno tumačenje svrhe i korisnosti indoor skydiving programa u cjelini.
Korisnost indoor programa dokazana je kroz poboljšanje vještine letenja tijekom slobodnog pada prije aktiviranja padobrana u disciplinama „outdoor skydiving“-a, dok se „indoor skydiving“ razvio i potvrdio kao zasebna kategorija koja omogućava pristup daleko širem krugu sudionika – sportaša, rekreativaca ili običnih znatiželjnika. No, u oba slučaja prvi će koraci biti jednako zahtjevni a provest će se kroz ciljane programe kao i u drugim podukama, onim redoslijedom koji će omogućiti željeni uspjeh s posebnom pažnjom o sigurnosti.
Skydiving za svakoga!
Možda ne znate, ali manje od 2% stanovništva u Europi dodirnulo je skydiving zbog različitih razloga no, sada postoji način da ostalih 98% dožive to iskustvo bez straha, rizika ili problema cijena….
Mnogi ljudi koji u zračnom tunelu pokažu sposobnost da postanu odlični skydiveri, izvode nevjerojatne likove i kretanja, u stvari nikada nisu bili ispod kupole padobrana!
Neki od mnogih nevjerojatnih pojedinaca su, u stvari, djeca koja izvode bodyflying kao patke u vodi!
Treba znati da, u stvari, nema donje životne granice, osim što djeca moraju biti u stanju sama odabrati sudjelovanje, a osvjedočeni smo kako četverogodišnjak slijedi mamu i tatu u struji zraka i izvodi odličan posao!
Ne treba brinuti – profesionalni instruktori u zračnom tunelu brinu da njegova zabava bude sigurna i vesela!
Ipak, svojevremeno, najveći problem sa dva „klinca“ od 6 i 8 godina bio je kako ih nagovoriti da izađu iz zračnog tunela…!
PRVI „KORACI“
Za početak, „indoor“ program počinje definiranjem kandidata koji su prošli uobičajenu padobransku obuku („outdoor skydiving“ ili „parachuting“) i imaju određena iskustva kroz skokove iz letjelica u odnosu na kandidate koji to iskustvo nemaju.
Prvi koraci će se provesti izravno u suradnji s instruktorom koji će kandidatu demonstrirati praktičnu izvedbu i pružiti ključne informacije:
- Kako sustav zračnog tunela funkcionira
- Kako se opremiti za let u zračnom tunelu
- Kako se postavlja tijelo za let u struji
- Koje signale će instruktori koristiti za komunikaciju te
- Koje opasne radnje treba izbjegavati zbog moguće povrede – safety
Ove informacije uputit će kandidata u operativne postupke osoblja na objektu koje je ovlašteno za početak ili prekid rada u redovitim ili izvanrednim okolnostima. Razumljivo je da je na ovakvoj složenoj instalaciji potreban najmanje jedan osposobljeni rukovatelj postrojenjem zračnog tunela, zatim instruktor koji radi s kandidatom u prostoru za letenje te safety – spotter koji asistira pri ulazu i izlazu treniranog kandidata, odnosno pružanje druge pomoći glavnom instruktoru u prostoru za letenje po potrebi.
Nakon predstavljanja samog sustava u kojem se indoor skydiving provodi, instruktor će prije ulaza ukazati na potrebe pravilnog opremanja budući za to postoje opravdani razlozi sa stajališta osobne sigurnosti, sigurnosti postrojenja te udobnosti samog kandidata za vrijeme leta.
Pravilno opremanje u izravnoj je vezi s pripremom tijekom koje se pojašnjava postupak ulaska u struju, osnovni položaj tijela za pravilan let te odgovarajući signali instruktora za komunikaciju.
Kad govorimo o „signalima“ koje instruktori koriste za komunikaciju tijekom leta, potrebno je znati da je integralna, zatvorena kaciga („full-face“) sastavni dio opreme koji čuva zdravlje osobe koja leti snažnoj struji zraka, štiti od mogućeg kontakta u prostoru ili od buke postrojenja, ali istovremeno onemogućava izravni razgovor.
Dakle, komunikacija prikazanim signalima pružit će kandidatu informaciju kad treba ispružiti noge, podviti potkoljenice, izviti tijelo u kukovima i sl., čime će se postići pravilno i uspješno letenje.
SIGURNOST – SAFETY
Iako je prisutno mišljenje da se u zračnom tunelu, kroz „indoor“ program, nikome ne može dogoditi ništa opasno, za razliku od „outdoor“ programa – skoka padobranom iz aviona, ne treba zanemariti činjenicu da je jedna od mnogih razlika u tome što u zračnom tunelu jednostavno ne postoji opasna situacija prilikom aktiviranja i otvaranja padobrana.
Sve ostalo, možemo reći, da je (skoro) isto jer imamo snažnu struju zraka u kojoj izvodimo planirane evolucije – zaokrete, klizanja, okomita kretanja, kontakte sa instruktorom ili članom ekipe, a sve zajedno može dovesti do povrede zbog grubih ili nekontroliranih kontakata, sudara tijelom i slično.
Početkom pravog „indoor“ programa polaznike će se dodatno upozoriti na uobičajen refleks čovjeka koji “gubi tlo pod nogama“ pa nastoji pronaći neki oslonac.
Naravno, najbliži u tom slučaju je „pod“ u prostoriji gdje letimo („cijevi“) a to je zaštitna mreža na kojoj možemo stajati, ležati ili hodati po njoj.
Samo, nikako ne uhvatiti se za nju.
Hvatanje za mrežu, jednom ili s obje ruke, dovest će polaznika u situaciju nekontrolirane rotacije koja može rezultirati ozljedom lakta, ramenog zgloba, šake ili kombinirano.
Nije opasno po život, ali je bolno, a liječenje je relativno dugotrajno.
Neka upozorenja o mogućim nezgodama poglavito su usmjerena na polaznike koji sudjeluju u „outdoor skydiving“ programima, budući postoje bitne razlike:
- Prostor u cijevi zračnog tunela neusporedivo je manji od nebeskog prostora,
- Ulaskom u cijev zračnog tunela odmah smo u stalnoj brzini struje zraka, dok
- Stalna brzina kod odvoja od letjelice dostiže se tek nakon desetak sekundi slobodnog pada,
- Naučena sloboda neograničenog prostora u „outdoor“ skydivingu, nestala je zbog vrlo ograničenog prostora u zračnom tunelu što je posebno ozbiljan „ometač“ u radu.
Ako tome pridodamo poznatu filozofiju da „nema tri bez dva“, razvidno je da se u nekim situacijama, kad to najmanje očekujemo, posloži više loših elemenata s lošim krajnjim ishodom.
Dakle, pristup „indoor skydiving“ programu ima svoju zahtjevnost pa se može reći da su za postizanje uspjeha bolji oni kandidati koji to nisu nikad probali, za razliku od već upućenih „outdoor skydivera“ koji stečeno iskustvo i vještinu moraju u velikoj mjeri usklađivati ili mijenjati za uspjeh u „indoor programu“.